Biljna termoizolacija za stare zidove: Gustina materijala ključna za efikasnost, pokazalo istraživanje

Novo istraživanje pokazalo je da efikasnost biljne termoizolacije starih zidova prvenstveno zavisi od gustine materijala. Mešavine konoplje, miskantusa i krečnog veziva predstavljaju potencijalno rešenje za energetsku obnovu postojećih objekata.

Autor: Redakcija GRAĐEVINAGRAM5 min čitanja

Podelite
Majstor nanosi prirodnu termoizolacionu smešu na zid, uz grafički prikaz preseka opeke i izolacije od biljnih vlakana sa krečnim vezivom.
Biljna termoizolacija kombinuje prirodna vlakna i krečno vezivo za unapređenje toplotne zaštite starih zidova.

Mešavine biljnih vlakana i krečnog veziva mogle bi da predstavljaju zanimljivo rešenje za energetsku sanaciju starih zgrada, posebno tamo gde klasične izolacione ploče nije jednostavno ugraditi. Novo istraživanje pokazalo je da na njihove termoizolacione karakteristike najveći uticaj ima gustina ugrađenog materijala, dok vrsta biljnih sirovina nema značajan samostalan uticaj.

Energetska obnova postojećih objekata postaje jedan od važnijih zadataka savremenog građevinarstva. Poseban izazov predstavljaju stare zgrade sa masivnim zidovima od opeke i kamena, kod kojih je potrebno unaprediti toplotnu zaštitu, a istovremeno sačuvati karakteristike postojeće konstrukcije.

Upravo u tom kontekstu sve više pažnje privlače prirodni izolacioni materijali, među kojima su konoplja, miskantus i različiti poljoprivredni ostaci. Istraživanje objavljeno u naučnom časopisu Buildings ukazuje na potencijal mešavina biljnih čestica i krečnog veziva za unutrašnju termoizolaciju masivnih zidova.

Rezultati pokazuju da efikasnost ovakvih sistema ne zavisi prvenstveno od toga koja je biljna sirovina korišćena, već od gustine materijala nakon ugradnje.

Kako funkcioniše biljna izolacija sa krečnim vezivom?

Ispitivani sistem zasniva se na kombinaciji biljnih čestica i veziva na bazi kreča. Kao sirovine korišćeni su drvenasti delovi stabljika konoplje, miskantusa i slama uljane repice.

Ove sirovine pomešane su sa krečnim vezivom u različitim masenim odnosima, 1:1, 1:2 i 2:1. Istraživači su dodatno menjali stepen zbijanja materijala kako bi utvrdili na koji način gustina utiče na prolazak toplote kroz izolacioni sloj.

Za eksperimentalno ispitivanje napravljeni su uzorci dimenzija 450 × 450 milimetara i debljine 50 milimetara. Oni su pomoću privremene oplate ugrađeni na zid od opeke debljine 215 milimetara.

Nakon četiri nedelje očvršćavanja naneti su završni slojevi maltera, a zatim su tokom tri do pet dana praćeni toplotni fluks i temperature kroz konstrukciju.

Merenja su sprovedena prema standardu BS EN ISO 9869-1:2014, koji se koristi za određivanje toplotnog otpora i koeficijenta prolaza toplote građevinskih elemenata.

Gustina materijala važnija od vrste biljnih vlakana

Jedan od najznačajnijih zaključaka istraživanja odnosi se na povezanost gustine izolacionog sloja i njegovih termoizolacionih karakteristika.

Kod ispitivanih mešavina sa odnosom biljnih čestica i veziva 1:1, koeficijent prolaza toplote celog izolovanog zida, odnosno U-vrednost, kretao se od 0,59 do 0,75 W/(m²K).

Poređenja radi, na dva neizolovana dela zida izmerene su vrednosti od 1,31 i 1,84 W/(m²K).

Važno je naglasiti da niža U-vrednost označava bolje termoizolacione karakteristike konstrukcije, odnosno manji prolazak toplote kroz zid.

Statistička analiza pokazala je da povećanje gustine ugrađene smeše dovodi do povećanja U-vrednosti, što znači da se smanjuje njen izolacioni učinak.

Sa druge strane, pri uporedivoj gustini nisu utvrđene značajne razlike u termoizolacionim svojstvima u zavisnosti od toga da li je korišćena konoplja, miskantus ili slama uljane repice.

To ne znači da odnos sastojaka nije važan. Njegov uticaj može biti posredan, jer različite količine biljnog materijala i veziva menjaju konačnu gustinu smeše.

Rezultati primene na starim objektima

Pored laboratorijskog ispitivanja, istraživači su pratili i primenu ovakvih izolacionih sistema na dve postojeće kuće.

Prvi primer odnosi se na objekat u Velsu, gde je na masivni kameni zid debljine 510 milimetara ugrađen izolacioni sloj debljine 95 milimetara. Korišćena je mešavina miskantusa i krečnog veziva u odnosu 1:1.

Nakon izvođenja radova, U-vrednost zida smanjena je sa 1,69 na 0,52 W/(m²K), što predstavlja značajno unapređenje toplotne zaštite.

Drugi primer zabeležen je u Bristolu, gde je na zid od opeke ugrađeno 110 milimetara izolacije na bazi konoplje i krečnog veziva. Izmerena U-vrednost nakon sanacije iznosila je 0,45 W/(m²K).

Za ovaj objekat nije bilo dostupno merenje pre izvođenja radova, pa nije bilo moguće direktno utvrditi stepen poboljšanja.

Na osnovu terenskih merenja, procenjena toplotna provodljivost oba ugrađena materijala iznosila je približno 0,07 W/(mK).

Ipak, istraživanje pokazuje da primenjene debljine izolacije nisu bile dovoljne za dostizanje U-vrednosti od 0,30 W/(m²K), koja je u radu navedena kao opšti zahtev za obnovu zidova u Engleskoj i Velsu, uz određene izuzetke. Za postizanje tog nivoa bila bi potrebna veća debljina izolacionog sloja.

Prednost u odnosu na klasične izolacione ploče

Jedna od važnih karakteristika biljnih mešavina sa krečnim vezivom jeste mogućnost direktnog nanošenja na postojeće zidove, uključujući površine koje nisu potpuno ravne.

Kod starih objekata zidovi često imaju neravnine, udubljenja i nepravilnosti nastale tokom višedecenijske upotrebe. Postavljanje krutih izolacionih ploča na takve površine može biti zahtevno, a nepravilno izvedena ugradnja može dovesti do formiranja vazdušnih zazora iza izolacije.

Vlažna biljna smeša može da popuni postojeće nepravilnosti i prilagodi se geometriji podloge, čime se ostvaruje bolji kontakt sa zidom.

U jednom od ispitanih objekata u Velsu, nakon uklanjanja unutrašnjeg maltera otkrivene su šupljine duboke do 90 milimetara, koje su popunjene tokom izvođenja izolacionog sloja.

Ovakav način primene može biti posebno koristan kod rekonstrukcije starih zgrada, gde očuvanje postojećih površina i prilagođavanje izolacije raspoloživom prostoru često predstavljaju važan deo projekta.

Ipak, istraživači navode da ispitane mešavine imaju slabiji termoizolacioni učinak od ploča na bazi drvenih vlakana. Njihova prednost zato nije nužno u postizanju najboljih izolacionih vrednosti, već u mogućnosti primene na mestima gde je ugradnja pločastih materijala otežana.

Šta je potrebno dodatno ispitati?

Iako rezultati ukazuju na potencijal biljnih izolacionih materijala, njihova primena u građevinarstvu zahteva dodatna istraživanja.

Autori posebno ukazuju na ograničen broj eksperimentalnih uzoraka. Za svaku ispitivanu varijantu korišćen je samo jedan panel, dok su terenska merenja obuhvatila dve kuće.

Takođe, istraživanje je prvenstveno bilo usmereno na toplotne karakteristike materijala. Ostaje da se detaljnije ispita kako različite biljne sirovine i količine krečnog veziva utiču na ponašanje vlage unutar konstrukcije.

Ovo pitanje posebno je važno kod unutrašnje termoizolacije masivnih zidova, jer nepravilno projektovan sistem može promeniti uslove prenosa i zadržavanja vlage u konstrukciji.

Zbog toga izbor materijala, debljine izolacije i načina ugradnje mora biti usklađen sa karakteristikama postojećeg zida i uslovima eksploatacije objekta.

Prirodni izolacioni materijali kao mogućnost za energetsku obnovu

Biljna termoizolacija sa krečnim vezivom predstavlja jedno od potencijalnih rešenja za unapređenje energetskih karakteristika starih objekata. Mogućnost korišćenja različitih biljnih sirovina, prilagođavanje neravnim površinama i direktno nanošenje na postojeće zidove čine ovaj sistem zanimljivim za specifične projekte rekonstrukcije.

Ipak, rezultati istraživanja jasno pokazuju da sama upotreba prirodnih sirovina ne garantuje visoku efikasnost. Gustina ugrađenog materijala, pravilno projektovanje i kontrola ponašanja vlage ostaju ključni faktori za dugoročnu funkcionalnost izolacionog sistema.

U narednom periodu dodatna istraživanja mogla bi da pokažu u kojoj meri ovakvi materijali mogu da pronađu širu primenu u energetskoj sanaciji postojećeg građevinskog fonda, posebno kod objekata kod kojih je očuvanje originalne konstrukcije jedan od osnovnih zahteva.

Podelite

Povezani tekstovi

Više iz rubrike